Sa neba se posipa srebrni prah
Prohladno zvezdano zimsko vece
Na licu osecam severca dah
Koji mi promrzlo lice pece.
Niz nebo lagano tisina se valja
sneg se pod mojim nogama drobi
svetli mesec srebrnog sjaja
baca zrake po njegovoj sobi.
Severac plese svoj zimski san
Cije li usne poljubcem greje
Sa kime uranja u novi dan
Dok sneg u noci lagano veje.
Poslednja suza na licu se ledi
Svu moju tugu prekrice mraz
Odlazim ,sve nase polako bledi
Sve ostaje daleko sad iza nas.
Neka u ovoj zimskoj noci
Zamre u meni sva moja tuga
Sve ovo jednom ce sigurno proci
I ja cu biti necija druga.
Нема коментара:
Постави коментар