Kuda mi misli nocas jure?
Ne umem
korake njihove da pratim.
Kao utopljenik
na moru usred bure,
pokusavam na obalu
da se vratim.
Što vise se trudim
da sa talasima se borim,
spokoj je sve dalje od mene,
Sve u meni nezaustavno gori
i pretvara srce u lavu od stene.
Cije li je ovo more
što me nosi i slama?
O Boze... daj mi snage
da pobedim sebe,
u ovom zivotu ponosa i srama.
Na ciju obalu nocas cu stici?
Koja li je ona prava strana?
Hocu li se kao Feliks iz pepla dici,
kad nestane u meni poslednjeg plama.
Ili da pustim da nosi me more,
tamo gde bude Tvoja volja,
u ovoj noci budjenja pre zore
Razbezanih snova bez broja.
Нема коментара:
Постави коментар