Jos jedna noc sumorna duga,
san ne dolazi u moje telo,
i kao da u meni postoji druga,
koja me lomi bezobzirno, smelo.
Osmeh nestane sa zalaskom dana,
kad grad se utisa u nocnome miru,
suza poleti topla i slana,
sakrivena do tada u mome nemiru.
Samo tada ja sam ona prava,
i skrivena tuga razotkrije lazi,
dok grad u tisini duboko spava,
moja dusa svoj spokoj trazi.
Нема коментара:
Постави коментар