Bila je nekako suvise obicna,
a imala osmeh najlepsi na svetu,
u svojoj naivnosti nimalo vicna,
i cesto nalik nekom detetu.
Bila je ponekad i i kurva i svetica,
i sve ono sto sam zeleo i nisam,
imala stotine nepoznatih lica,
ni sa jednim nisam postao prisan.
Zelela je da je volim onako ceo
a sve je cinila da me izgubi lako
uzimala lagano deo, po deo
i na kraju sem nje me imao svako.
Bila je nekako suvise obicna,
i sto sam je zeleo sad ne razumem,
ostala je samo pesma obicna
o zeni koju nisam voleo da umem.
Нема коментара:
Постави коментар